Jezik je živ, a promjene su neminovne

U Knjižari Matice hrvatske 3. prosinca održana je tribina Lingvistika s povodom na temu S hrvatskim i engleskim kroz život. Gošća tribine bila je Irena Zovko Dinković, redovita profesorica na Katedri za engleski jezik Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a moderatorica je bila Ida Raffaelli s Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Irena Zovko Dinković najprije je podijelila vlastito iskustvo s učenjem stranih jezika te svoj obrazovni put, počevši od učenja dvaju stranih jezika od četvrtog razreda osnovne škole, što se kasnije pokazalo ključnim pri odabiru fakulteta, pa sve do specifičnosti studiranja za vrijeme Domovinskog rata.

Irena Zovko Dinković i Ida Raffaelli

Razgovor se dalje usmjerio na globalne promjene, koje imaju direktne veze sa zamahom kognitivnih znanosti. Tako se najveće promjene, tvrdi Irena Zovko Dinković, događaju na područjima neurolingvistike, psiholingvistike, te računalne lingvistike, a posljednjih nekoliko godina događa se pravi razvojni boom usporedo s razvojem sustava umjetne inteligencije.

No engleski ima, s obzirom na svoju ulogu linguae francae, specifičnu poziciju. Rabimo ga svakodnevno i u vrlo širokim kontekstnim komunikacijskim okolnostima i situacijama. Zbog svega toga logično je da postoji svojevrsni strah oko propadanja jezika, no Irena Zovko Dinković kaže kako se promjena ne treba plašiti i kako je strah neutemeljen – ekspresivna snaga jezika uvijek ostaje jednaka. Radi se tek o našoj nevoljkosti promjene: svi smo mi navikli na vlastitu percepciju onog jezika koji je nama blizak, to jest „volite onaj jezik s kojim ste odrasli“.

Izlagačica se potom osvrnula na činjenicu kako maturanti na državnoj maturi postižu bolje rezultate iz engleskog nego iz hrvatskog jezika. Rekla je kako ti rezultati nemaju veze s realnim kompetencijama učenika već kako su same mature iz ta dva jezika koncipirane bitno drukčije, te kako se traži neusporedivo manje znanja iz engleskog u odnosu na hrvatski koji, uz čitanje s razumijevanjem, uključuje i znanje gramatike te poznavanje domaće i svjetske književnosti.

Za kraj, navela je nekoliko primjera kako svakodnevna upotreba engleskog utječe na promjene u sintaksi hrvatskog jezika, no naglasila je kako je jezik živ organizam te kako su promjene stalne i neminovne. Sposobnost semantičkog nijansiranja neće se izgubiti, uvjerava nas, „uvijek ćete naći način da iskomunicirate što želite.“

Vlatka Planina